Magic_Queen

VJEROVALA SAM TI....VOLJELA VISE I OD SEBE....BILA SAM SPREMNA NAPUSTITI SVE SAMO ZBOG TEBE...DALA SAM TI SVOJU LJUBAV,SEBE I MOJE SVE...A ZA UZVRAT DOBILA BOL I LAZI....
ZASTO SI TAKAV?PITALA SAM SE...
GOVORILA SAM SEBI BIT CE BOLJE...ALI ONO BOLJE DOCEKALA NISAM...
OPRASTALA TI SVE CAK NI MAJKA NEBI OPROSTILA ONOLIKO KOLIKO SAM JA...
KLEO SI SE DA TO NIJE ONO STO MISLIM, GOVORIO SI MI KAKO JE TO PORUKA UPUCENA KOLEGI,KAKO SAM NAIVNA I GLUPA BILA... POVJEROVALA SAM TI, I NASTAVILA DALJE.. I VJEROVALA TI I BILA VJERNA DOK SI TI NASTAVIO ZIVJETI ONIM ZIVOTOM KOJI TI ODGOVARA ZIVOTOM VARALICE I SMIJAO MI SE U LICE...
ALI JA TO NISAM SHVATALA...SVE DO JEDNE SUBOTE...KADA SI MI REKAO DA NECES IZLAZITI KAO UMORAN SI..I DA JA AKO HOCU DA IZADJEM SA FRENDICAMA DA IZADJEM NECES SE LJUTITI...NISI NI SLUTIO DA MOJ IZLAZAK SA FRENDICAMA SE NE SVODI SAMO NA IZLAZAK U GRAD..NEGO OD JEDNOG DO DRUGOG MJESTA...HM....
KAD SE SAMO SJETIM IZRAZA TVOG LICA KADA SI ME UGLEDAO...
BILO JE DOSADNO U GRADU I FRENDICA JE PREDLOZILA DA IDEMO U DISKO U SUSJEDNOM GRADU..OK...OTISLI SMO...NARUCILI SEBI PICE..I LUDOVALE...OKRENULA SAM SE I ZA STOLOM UGLEDALA TEBE KAKO SE TOPIS U POLJUPCIMA NJENIM....IMALA SAM OSJECAJ DA CU SE SRUSITI NA POD....ALI NISAM...SKUPILA SAM SNAGE I PRISLA ZA TVOJ STO....POZDRAVILA SAM SE SA TVOJIM JARANIMA...A TI ME NISI PRIMJECIVAO JER SI SE TOPIO U POLJUPCIMA,DODIRIMA NJENIM...ALI SI SE IZNENADIO KADA SAM TI PIVO ISTRESLA NA GLAVU...POGLEDAO SI ME I ZACUTAO ZNAO SI DA SAM UPRAVU....SAMO SAM SE OKRENULA I NASTAVILA DALJE....UZIVALA SAM JOS VISE...KAKO JE TO DIVAN OSJECAJ BIO...NAPOKON SLOBODNA....
PROLAZILI SU DANI...A TI SI SVAKODNEVNO MOLIO DA TI OPROSTIM...ALI NE DRAGI NEMA VISE.....ZAUVIJEK JE NESTALA ONA MALA KOJA TI OPRASTALA SVE...KOJA JE UVIJEK BILA TU KRAJ TEBE I DOBRU I U ZLU....
SADA SI PAO NA DNO...OSTAVILI TE SVI....
TI ME MOLIS DA SE VRATIM KAO PROMIJENIT CES SE..HM..KOLIKO PUTA SAM TO CULA....ALI NE DRAGI, JA SADA IMAM SVOJ ZIVOT I NE ZELIM TE U NJEMU....
BOLI ME, NEMOGU RECI DA NE....I DODJE MI NEKADA DA TI SVE OPROSTIM I PONOVO OSJETIM POLJUPCE...DODIRE...TVOJE...ALI ONDA SE SJETIM SVEGA......MA IDI DO VRAGA...
IMA DRUGIH TO SE ZNA I JA SAM SADA SRETNA MALA....KOJA TE POLAKO ZABORAVLJA....

  Ma kako to nazivali, kako god ime mu dali, jedno je sigurno - nema rijeci koje bi opisale sve ono sto osjecam. Zaljubljenost, strast, pozuda, potreba, pripadanje, ljubav - sve to spojeno u jedno osjecanje koje je dovoljno potpuno i dovoljno snazno da traje cijelog zivota. Sve ostalo sto mi se od tada desavalo sada djeluje nedoreceno, mlako i blijedo naspram ovoga sto mi jos razdire dusu iako je toliko vremena proslo. Ni vrijeme, ni ljudi, ni novi smijeh koji izlazi iz mog srca nisu uspjeli da potisnu ono sto mi lezi na dusi. I pritiska je svom snagom, ali ne izlazi napolje. Sada znam da ce tako da bude zauvijek. Jer, shvatam da je to moja potreba. Moj zid koji me odvaja od svijeta prljavih odnosa, neiskrenih priznanja i osrednjih ljubavi. To osjecanje, jedno jedino i kompletno, cini me drugacijom. Svojom.
Jutro je bilo prohladno, ali sunce, koje se vec pomolilo praveci sjene na zidovima, nagovjestavalo je lijep dan. Bio je sijecanj, netipicno umjerenih temperatura, bez snijega i bljuzgavice. Sasvim netipicna zima... Zurila sam na predavanja pokusavajuci da u toj trci udahnem jos malo svjezeg zraka, boja i mirisa na putu do faxa. Na trenutak mi je pogled privukao momak koji je prelazio cestu i kretao se takodjer, prema faxu. On mene nije pogledao, ali na neki neobjasnjiv nacin osjetila sam snagu kojom taj covjek zraci. Da li sam to zakljucila iz nacina na koji se kretao, ne znam, bilo je nekako neobicno... Ali, taj slucajni susret pokrenuo je nesto u meni. Sljedeceg jutra - opet isto, s tom razlikom sto mi je stranac uputio odsutan pogled prije nego sto je zamakeo u ulaz zgrade. I vjerovatno bi sve ostalo samo na mojim mastarijama da me treceg jutra nije oslovio i pozvao na pice. Tek tako, kao da se odavno poznajemo.
Buduci da mi je predavanje pocinjalo u 8 sati, imali smo sat vremena na raspolaganju, tako da smo otisli u obliznji kafic da ukrademo malo ljepote jutra uz nesto toplo. Poceli smo da razgovaramo neobvezno, bez zelje da jedno drugo impresioniramo, iznosili smo svoja zapazanja, zakljucke koji su se nametnuli... Bilo je izuzetno lijepo, nekako smo se slozili oko svega bez trzavica, bez isijavanja vlastitog ega koje je tako cesto u neobveznim razgovorima. Poslije toga, svaki dan je pocinjao na isti nacin: On i ja smo isli tamo od 7 do 8, poslije toga smo, znam, i dalje bili jedno s drugim. Izmedju nas se razvila posebna vrsta bliskosti, snazna veza koja je bila toliko primjetna da ni jedno, ni drugo nismo htjeli da je usporimo. Nikada o tome nismo pricali, cinilo se da bi rijeci narusile znacaj svega sto se desavalo. Iako sam osjecala da bi s njim mogla da ostanem dok je \"svijeta i vijeka\", znala sam da to nije izvodivo. Sastajali smo se ponekad uvecer, kada bi obavili sve poslove kod kuce i onda bismo setali, satima, pustim ulicama kojima rijetko tko prolazi... Prosao je ozujak, stigao travanj i zazelenio se nas grad... Svibanj je mirisao na lipe i na nasu vezu, na dodire koji peku poput zeravica, na pokrete kojih nismo bili ni svjesni. Nesto tako nikada vise nisam dozivjela. Morali smo prekinuti jer sam saznala da je ozenjen i da ima nepokretnu zenu, koju nije smio ostaviti.
Dosao je sijecanj ove godine, hladan i sa mnogo snijega. Okovao je nas grad, tako da su na ulici bili samo oni koji moraju... Zurim na fax. Pet minuta do 8 je... Put mi presjeca covjek hitrog koraka. I on zuri. Upucuje mi letimican pogled. Bez rijeci se razumijemo. Poznata mi je njegova tuga, bol sa kojim zivi... I, u tom, ugasenom pogledu za trenutak vidim bljesak, iskricu koja u sebi sadrzi sve moguce boje. Koja plamti... Nazalost, ne za mene!

By: K.K

Ti odlazis i nema te vise,
ti odlazis proslost mi se brise...
Ti si deo mojih proslih dana,
zbog tebe je na mom srcu rana...
Za nas rastanak druge ljude krivim,
jer neznaju da zbog tebe zivim...
Ti odlazis i nacices drugu,
na mom srcu ostavljas samo
vjecnu tugu...
Zbog tebe cu uvijek suze liti,
zbog tebe cu vjecno plakati
i nesrecna biti...
Tebe sam Voljela, Volim, i Voljecu.
Zbog tebe necu nikad
saznati za srecu...
Sad dok sam sama i to bez TEBE,
proklinjem druge, proklinjacu sebe,
crna kosa i crne oci tvoje,
zakljucase srce moje...
Zbogom ljubavi moja,
nocas sam jaca od tuge...
Zbog tebe krijem suze,
i moje patnje duge...
Zbogom dragi necu te kleti,
zar moze dusa bolna voljenom
da se sveti...
Idi nek te sreca prati,
ne pitaj vise za mene,
ja cu se sjecati tebe
dok moja dusa dise...
Zbogom sudbino moja
nosicu te sa sobom...
U jesen ruze venu,
a ja cu vjecno za tobom...
Tiho me se iz grudi jecaj ote,
"STA MI TO RADIS PROKLETI ZIVOTE"

Znali su se sest mjeseci
koliko su i bili zajedno,
s vremenom su se upoznali jos bolje,
voljeli su se najvise na svijetu.
Kad je saznaa da ima bolesno srce
plakao je sa njom,
kad je ulazila u avion,
kad je isla na operaciju,
nije joj ni rekao vidimo se...
Imala je srece
dobila je novo srce.
Kad se vratila
nije ga mogla nigdje naci
nitko joj nije znao reci
gdje je...
Kad je pitala mamu gdje je,
rekla joj je sa suzama u ocima
zar ti niko nije reko ko ti je dao srce??...

Znam da ga necu zaboraviti.Zelim ga,volim ga i ne mogu ga tek tako izbrisati iz svog zivota.Nije on za mene igracka...
Na mom srcu je ostavio duboke tragove.Tragove koji ne nestaju,tragove koji ce uvije biti tu....
Kazu ljudi da je ponos jaci od ljubavi...Pitam se da li sam ikad imala ponosa?
-Prije njega-uvijek! Iz svake bitke izlazila sam kao pobjednik,uvijek jaka i spremna na sve.Sa njim je nestao svaki dio mene,sva moja hrabrost,moj ponos,moje dostojanstvo:sve sto sam posjedovala a cime sam se nekad ponosila..
Promijenio je sve u meni,mene cijelu.Postala sam ranjiva igracka koja igra kada on svira.Što svira je hiljade melodija,lazinih,a za mene najiskrenijih.Svjesna svega sta mi radi,ja oprastam i idem dalje.
Vjerujem da Bog vidi sve,da ce mu pomoci da jednog dana shavti da sam ja ta koja ga zasluzuje,ta koja je dala sve sto ima samo za njega...
ne mogu da se pomirim s tim da on vise nije moj,da pripada drugoj.Pocinjem da ludim cim sklopim oci.Zamisljam ga s njom i placem..Svaka suza,cista,nevina moli ga da mi se vrati.Svaki dio mene nestaje,iscezava,gubi se u dubini njegovih lazljivih ociju!Iako daleko od mene,on je tu-u mom srcu,u meni,sa mnom,uvijek,zauvijek..
Jedina utjeha mi je sto je opet moj,jedini,u snovima.Barem tu,u snovima,samo moj i niciji vise.
Druga ne postoji.Samo on i ja i nasa ljubav cista,iskrena,neraskidiva!!!

...Jeste li znali da PriJateljstvo DEBLJA?!...

Kazu da je komunikacija ključ dobrog prijateljstva..
Šta znači dobar prijatelj?
Uvijek je tu za vas
OhRabruje vas
Dijeli stvari sa vama
Vjeruje u vas
Razumije vas
Oprasta
i VOLI VAS
....
p.s. Savjetujte druge da steknu nove prijatelje, jer su najbolja i najzdravija hrana za tijelo i dušu!
Znam to jer vidim kako se smiješkaju preko puta mene...
a josh uvijek nemaju potrebu za hitnom "dijetom"
i nadam se da nikad nece ni imati..
Zivjeli svi debeli ali samo oni od ljubavi prijateljstva!
:) :) :)
Voli Vas Amira!!
21.09.2008.godina

Nedostajes

Tuzno sam ptice sto mehkim kljunom
kljuca o kamen trazeci vodu
bas ko i ljudi tako i ptice
najdraze traze onda kad odu

Slika ritam osjecaj i rijec
zar je tako brzo proslo vec
znam ja dobro gdje si kad i s kim
znam da dusa sama bira ti
al ne mogu

Ref.
Nedostajes tako mi nedostajes
za sve sto proslo je nedostajes
nedostajes tako,tako mi nedostajes
za sve sto dolazi nedostajes

Tuzno sam ptice slomljenih krila
za posmatrace tako sam cudan
u snu se moze svemoguci Boze
sve osim jedno, ostati budan

Slika, ritam, osjecaj i rijec
zar je tako brzo proslo vec
znam ja dobro gdje si kad i s kim
znam da dusa sama bira ti
al' ne mogu

Ref.

Nedostajes tako mi nedostajes
za sve sto proslo je nedostajes
nedostajes tako,tako mi nedostajes
za sve sto dolazi nedostajes